Tri točkice...

Z: Znaš, danas više nema onih velikih, pravih ljubavi.

Y: Svaka ljubav je velika na početku.

Z: Ja se nadam da će naša ljubav biti na početku do kraja...

U životu je važno kraj sebe imati osobu koja vas ne može gledati tužnu, loše volje i bez smješka na licu. Zar nije lijepo kad kad netko na sve moguće načine pokušava izmamiti vaš smješak. Dok smo mali to su (tj. trebali bi biti) naši roditelji i oni uvijek ostaju oni koji nam žele sve najbolje. Poslije kraj sebe želimo nekoga kome ćemo biti važni, nekoga tko više od svega želi da smo sretni, nekoga tko želi otjerati našu tugu i pod svaku cijenu želi vidjeti taj smješak... Želimo nekoga s kim ćemo se osjećati dobro, baš dobro.

Da li je vaš Netko takav? Ako nije, ne zapitate li se da li je taj Netko (nekad je vjerojatno bio, ali da li je još uvijek) prava osoba za vas?

Ljudi, u totalnom sam bedu. Zato neću puno pisat.

U bedu sam jer moram zaboravit nekog koga volim. Jučer me fucking doslovno bolilo srce. Znam da smješno zvuči al' je...

Tješim sa onim ''Where there is a will, there is a way''. :-(

Budući da sam i ja jedna od malih žena, evo jedne pjesme posvećene njima...

Male žene

Hocu da skratim govor i da zborim bez zloce,
jer moja rijec je vazda pravi uzor kratkoce,
a o malenoj zeni malo se rijeci hoce.
Kratki se govor pamti ako je pun jasnoce.

Tko brblja tom se smiju, a mnogo se smije bena.
Ako je zena mala, u njoj je ljubav golema.
Mnoge velike zene nisu maloj ni sjena
i od velikih cesto bolja je mala zena.

Ljubav me na to tjera da slavim zene male
i evo, odmah cu za njih velike rijeci hvale,
za one male zene s kojima zbijate sale:
hladne su poput snijega a kao vatra se pale.

Izvana su ledene, a u njima gore plami,
one su oganj, radost, u krevetu, u tami;
u radu i veselju njima prolaze dani.
Promatrajte ih dobro, uvjerite se sami!

Biseru malom nitko ne moze sjaj da sprijeci,
mali secer je sladak. od svega drazi i preci,
a mala zena ljubavlju najbolje zna da lijeci.
Tko dobro shvaca tome ne treba mnogo rijeci.

I malo zrno zita, sto se u zemlju sije,
vaznije je neg orah i mnogo bolje grije,
tako i mala zena, kad iz nje ljubav vrije,
nijedna slast na svijetu milija od nje nije.

Kao sto mala ruza po boji sjajna biva,
ko sto u malo zlata pociva vrijednost ziva,
ko sto u malo balzama veliki miris pliva,
tako u maloj zeni velika ljubav sniva.

Kao sto mali rubin mnogo ljepote ima,
i sjaja i kreposti, i vrijednosti pred svima,
tako i mala zena mnoge pohvale prima
zbog ljepote i cara, ljubavi i milina.

Mala je ptica seva, malen slavuj sto lijeta,
ali pjevaju bolje od veceg pticjeg svijeta.
I zena, kad je mala, to bas nista ne smeta,
jer je covjeku sladja od secera i cvijeta.

Mala se zena ni s cim usporediti ne da,
ona je raj zemaljski, ona je utjeha vedra,
ona je sjaj i radost, ljubav sladja od meda;
bolja je kad se kusa nego kad se gleda.

Manja neka vam uvijek bude draza neg veca,
jer nije mudro uzet veliko zlo na pleca,
Od dva zla biraj manje - na to nas mudrac sjeca -
zato u maloj zeni pociva prava sreca.

Juan Ruíz


Više volite velike il' male? Mislim žene!

Nemam inspiracije, ali evo pisem jer me I. lijepo zamolila, a kad je netko tako sladak, ne mogu odoljeti ;-).

Na poslu sam, kolege su na godišnjem, praktički sam sama. I dosadno je. Kad su mi tu kolege većinu vremena se zajebavam. Sad radim jer se nemam s kim zajebavat.
U stvari sad kad razmišljam, bolje mi je bez kolega. Osjećam se korisno, ne moram stalno pazit dal ce netko vidjet da pišem blog, ne zajebavam se (to je dobro jer posao nije mjesto za zajebavanje :-)), mogu si sama organizirat vrijeme i nitko me ne iritira.

Evo, nakon ovako pametnih zaključaka odmah sam bolje volje...
usprkos katastrofalnom vremenu (ja meteoropat!).
Totalno je sivilo. Stvarno je za umotat se u dekicu i pogledat neki film sa dragim/om.

Kakvo je vrijeme kod vas i što biste radili radije nego to što trenutno radite? (ajme, koja rečenica)

X: Što ćeš obući za doček?
Y: Crvene gaće, a gore trenirku.

A vi?

Moram konstatirati da je zimska služba izvrsno obavila posao. Na putu do posla vidjela sam samo jedan tramvaj koji je iskočio iz tračnica, ciglih jednu parcijalno očišćenu cestu i samo nekoliko automobila koji su proklizali... Budući da se u ovo doba godine očekuju relativno visoke temperature i snijeg je stvarno sve iznenadio ovakvo stanje na zagrebačkim cestama je zadivljujuće. Stoga, dečki bravo! Samo tako nastavite.

No, šalu na stranu. Ovakav okoliš potiče introspekciju i refleksivnost, te kritički osvrt na sve što nas okružuje. I eto, dok sam pješačila do posla okružena idiličnom bjelinom imala sam priliku razmišljati o vezama. Da budem iskrena ne mogu shvatiti gdje ljubav nestane. Mislim da u većini slučajeva prijeđe u neko drugo stanje – mržnju, prijateljstvo, ravnodušnost... Ali ima situacija u kojima ljubav jednostavno implodira. Takva ljubav obično krene od točkice i onda raste, raste... Prijeđe u nešto veliko, stoji na konstanti preživi kolebanja potprostora... A onda naglo i neočekivano krene mijenjati oblik, uvlačiti se sama u sebe – neprimjetno - i na kraju implodira. Ja mislim da se implozija može izbjeći (samo ju treba prepoznati ) i zato, dragi moji, pazite se implozije ljubavi!